Poštovani čitatelji, ljubitelji životinja, ljudi dobre volje, pozivamo Vas da danas u utorak 18. prosinca u 18 sati u Gradskoj knjižnici Karlovac dođete na predstavljanje romana autorice Jasne Grubješić SVI SMO MI AZILANTI (O PASJIM SUDBINAMA I PRIPITOMLJAVANJU LJUDI).
Knjiga autorice Jasne Grubješić napisana je pitko, zabavno, duhovito, toplo i nježno. Priču o psećem životu s ljudima živahno priča izuzetno simpatična kujica, puna raznih ljudskih “mudrosti” i zanimljivih poruka svakome od nas. Iako je knjiga zapravo roman, to su u biti kratke zgode i nezgode udomljenih pasa, od kojih se svako poglavlje može čitati i kao pojedinačna priča o sudbini nekog psa ili neke druge životinje.
Čitajući knjigu činilo mi se da sam se vratila u djetinjstvo, kad se djeca već druže sa životinjama i kad im se zaista čini da s njima mogu razgovarati i slušati što im životinje govore. U kasnijoj životnoj dobi potrebno je onima koji to nisu na vrijeme naučili mnogo truda da dođu do takvih spoznaja ili da ih ,ako su ih jednom imali, ponovno ožive. Sve je u ovoj knjizi toliko vjerodostojno ispričano da čak i odrasla osoba može povjerovati da to priča kujica Bucka. U knjizi živi jedan jedinstveni svijet u kojem su nekako svi ravnopravni i svi se razumiju, pri čemu gotovo uvijek psi bolje razumiju ljude, nego ljudi pse.
Spominje se i rat, odlasci u skloništa, pa usput psi koji imaju i oni koji nemaju svoje knjižice, ali i ljudi koji ih imaju ili nemaju, pa u ratu dakako zbog toga više strepe. Autorica i na izuzetno privlačan način govori o svakodnevnim problemima ljudi iz pseće perspektive, koja je u najmanju ruku svježija, a često i točnija od one ljudske. Evo, kao primjer, jedne od takvih izjava: “Teško je ne biti voljen, ali isto tako teško je biti previše voljen.” Ili tumačenje jednog šestogodišnjaka koji misli da pasji život nije kratak već da psi trebaju živjeti baš toliko koliko žive. Taj je dječak to ovako obrazložio: “Ljudi se rode i dugo žive zato da bi naučili živjeti dobro – voljeti sve i biti dobri prema svima, a psi već to sve znaju pa ne moraju ostati na ovom svijetu tako dugo kao ljudi.”
Knjiga je sjajna za djecu, ali i za svakog odraslog koji još ima dovoljno mašte da se može uživjeti u psa i slušati njegove doživljaje i poruke. Zasigurno je najljepša kad je čitaju i roditelji i djeca, pa tada o njoj svakodnevno i razgovaraju. Svima ju toplo preporučam, uz napomenu da ovu knjigu ne treba čitati “brzinski”, već polako, najbolje svakog dana po jedno poglavlje, kako biste što je duže moguće mogli ostati u svijetu o kojem govori.
Veselimo se Vašem dolasku!
